VREMEPLOV: CRTICE IZ KARIJERE BIVŠIH ASOVA

Dušan Pešić, danas predsednik Skupštine našeg kluba, svojevremeno vihorno krilo, ostaće upamćen kao jedan od najboljih igrača na toj poziciji u istoriji Napretka, za koji je nastupao na 125 utakmica i postigao 11 golova, od 1975. do 1980. godine. Bio je jedan od lidera antologijske ekipe koja je ušla u tadašnju Prvu ligu, nekoliko godina kasnije osvojila četvrto mesto i plasirala se u Kup UEFA.

O toj čudesnoj generaciji nedavno je rekao:

– Mi smo, pre svega, bili dobri drugari i prijatelji. Verovali smo jedni u druge. Imali smo i odličnog trenera, Tomu Kaloperovića, koji je sve to spojio u skladnu celinu, a Uprava je uspela da nas isprati. Zato je ta ekipa Napretka igrala izuzetno lep fudbal i bila poštovana u celoj Jugoslaviji.

Nakon matičnog kluba prelazi u splitski Hajduk, u čijem je dresu osvojio, za oproštaj, Kup Jugoslavije 1984. Do tada odigrao je 156 utakmica i postigao 46 pogodaka za legendarne „Majstore s mora“. Kasnije je igrao za turski Fenerbahče, do 1988. godine.

U Turskoj je i danas cenjen i rado viđen goste, a i u Splitu ga i danas pamte, a ovo je samo jedno svedočenje Ivice Tomića Ferića:

-Zanimljiva je priča dolaska Dušana Pešića i Zorana Simovića u Hajduk u ljeto 1980. Naime, oba su sezonu prije 79/80 bili članovi Napretka iz Kruševca koji je bio ujedino direktni rival za pozicije koje su vodile u Kup UEFA, a oba su bile perjanice Kruševljana. Na kraju Napredak je bio mjesto ispred Hajduka /četvrti/ otišao u kup UEFA, dok je Hajduk prvi put od ostao bez Europe. Zlatna generacija iz sedamdesetih se polako razilazila u proljeće 1979. Ivica Šurjak je otišao na odsluženje vojnog roka, Boriša Đorđević u HSV, a uprava kluba je fiksno tražila zamjenu u vidu krilnog napadaca, odabir je bio Dušan Pešić. On i Simović su došli u Split, dok su put Kruševca otišli Davor Čop i Robert Juričko, tada talentirani centrahalf splitskog tima, i talentirani momak, reprezetativac u svim mlađim kategorijama. U pripremnim utakmicama Pešić je bio najbolji, kao i u prvom kolu protiv Slobode, govorilo se o novom Vukasu, Oblaku… a onda je i on otišao u vojsku. Nakon povratka iz vojske u prvoj punoj sezoni 81/82 dosta se tražio kao i cijela momčad, tek je bio stvoren kostur ekipe. Već u sljedećoj 82/83 puno bolji /najbolji strelac kluba 11 golova/ i najviše je gurao tim. U zadnjoj epizodi sa Hajdukom u sezoni 83/84, kada je Hajduk imao možda i najznažniju momčad u povjesti ravnu onoj iz prve polovice pedesetih i sredine sedamdesetih dao i neke važne golove /Honvedu 2,Tottenhamu gol u polufinalu/ imao i veliku priliku u polufinalu u Londonu pred kraj, kada je njegov udarac koji je išao u prazan gol sa skoro crte u zadnji trenutak očistio igrač Tottenhama i Hajduk je ostao bez finala kupa UEFA. Dušan Pešić ostavio je dobar dojam igrajući u Splitu, činio udarni četverac iz sezone 83/84. – Zlatko,Vujović, Slišković, Gudelj, Pešić…plus čvrsta obrana na čelu sa izvrsnim, te sezone, Simovićem. Ekipa koja je u Europi trebala postić puno više…

Izvor: Bagdala Media

 

P