Svaki poraz boli, posebno kada je težak, ili neočekivan.
Međutim, ne treba dozvoliti da nas poraz slomi, izbaci iz koloseka, već iz poraza treba izaći jači.
A, jači možemo izaći samo jedinstvom, kako u odnosima rukovodstva sa selektorom, tako i selektora sa igračima, a i igrača međusobno.
Engleska je za nas u ovom trenutku jaka, ali to nije rezultat lošeg odabira igrača, ili postavljene taktike selektora već odraz višegodišnjeg lošeg rada u FSS i regionima Srbije uopšte, pa i u klubovima, osim časnih izuzetaka.
Treba se suočiti sa činjenicom da se, generalno, u Srbiji fudbalom rukovodi amaterski, a očekuju se vrhunski rezultati.
Poslednje vreme pokazuje znake da za naš fudbal i našu decu u njemu, ipak ima nade, jer FSS pokušava da napravi ambijent kakav i treba da bude, kao i pojedini regioni, a neki klubovi počinju da izlaze iz amaterizma i da se organizuju i funkcionišu na evropskom nivou.
Nije drugačije u Srbiji ni u drugim sportovima, Ministarstvo sporta kao i da ne postoji, osim kada se dele lovorike i fotografiše sa sve ređim uspešnim sportistima za medije. Fudbal je, ipak naš najpopularniji sport jos uvek, pa nas zato ovaj poraz puno boli.
Vremena ima malo, ali još uvek se možemo plasirati na Svetsko prvenstvo, a prvi korak je već 11. oktobra, jer pobeda nad Albanijom nam otvara vrata za dalje i zato treba dati punu podrsku Piksiju i Srbiji! Opredelili smo se za njega i smenom u ovom trenutku nećemo postići željeni rezultat, a njemu ne treba predočavati posledice lošeg ishoda protiv Albanije i ne daj Boze, Andore tri dana kasnije, dugo je on u fudbalu i sve mu je poznato.
A, na podizanju našeg fudbala treba raditi, počevški od Ministarstva sporta, preko Saveza i regiona, do klubova, sistematično i ubrzano, jer imamo kvalitetne stručnjake koji mogu napraviti pobednički sistem, a on se zasniva na klubovima i deci koja brzo rastu, a rastu onako kako im mi ukazujemo da treba.
Zato svi složno napred na Albaniju, Svetsko prvenstvo nas čeka!